Blaško Gabrić uputio je 14. avgusta 2015. godine Pozivnicu svim Bunjevcima u Subotici i okolini – AJMO ZAJEDNO! (Hrvatskim Bunjevcima, Jugoslovenskim Bunjevcima, neopredeljenim Bunjevcima i Bunjevcima)
Gabrićeva pozivnica je prva javna manifestacija približavanja i uspostavljanja koalicije kojoj je podsticaj (svakako na hrvatskoj strani) dao dr Ivo Josipović, prethodni Predsednik Republike Hrvatske. Gabrićevo prihvatanje saradnje je gambit bez jasnog sagledavanja posledica. Gambit koji žrtvuje piona (kojeg?), bez neophodne konkurencijske etape razjašnjavanja, dijaloga (bez razvijanja figura i odmeravanja namera i snage partnera). Odgađa se kritika ideologije, čišćenje odnosa od raskola i asimilacionističkih aspiracija prema Bunjevcima, svih provenijencija (skoro svi su prozvani u Gabrićevom pozivu, osim prosrpskih Bunjevaca!?).
Ovaj taktički potez može se razumeti kad se shvati važnost političke repre-
zentacije većine bunjevačkog etničkog korpusa (naroda) pred srpskom (i hrvatskom) državom i pred međunarodnom zajednicom. To je motiv strančarenja među Bunjevcima: ko će osvojiti monopol pregovaračkog autoriteta uime bunjevačke nacionalne manjine?
Različita su nastojanja uspostavljanja dijaloga (očigledne su težnje participacije u vlasti a jedva se nazire programska težnja demokratske i idejne konsolidacije bunjevačkog civilnog društva). Gabrićev poziv na predizbornu koaliciju više je taktički probni balon nego promišljen program. Došao je bez prethodno razjašnjenih uzroka i shvaćenih posledica bunjevačko-hrvatskog približavanja. Nazire se pragmatizam i kratkoročni interes pokretača (divan nuz krumpiraču) ali i dugoročnija strategijska računica njegovih partnera (tragom Josipovićeve novogodišnje poruke za 2012 godinu).
Bunjevački prigled 