BEC 2
The status of the Bunjevac is vague, and it is considered a dialect of “ Croatian“ by some Croatian linguists. According to the 2002 census in Serbia, some members of the Bunjevac ethnic community declared that their native language to be Croatian or Serbian. This does not mean that they do not use this specific dialect, but merely that they don’t consider it sufficiently distinct from the aforementioned standard languages to register as speakers of a separate language. However, those Bunjevci who declared Bunjevac to be their native language consider it a separate language (https://en.wikipedia.org/wiki/Bunjevac_dialect).
Status Bunjevačkog [jezika] je nejasan, a smatra se dijalektom „Hrvatskog“ od strane nekih hrvatskih lingvista*. Prema popisu [stanovništva] iz 2002. godine u Srbiji, neki pripadnici bunjevačke etničke zajednice izjavili su da je njihov maternji jezik hrvatski ili srpski. To ne znači da oni ne koriste ovaj specifičan dijalekt, nego samo da ne smatraju da se on dovoljno razlikuje od gore navedenih standardnih jezika da bi se registrovali kao govornici posebnog jezika. Međutim, oni Bunjevci koji su se izjasnili da je Bunjevački njihov maternji jezik smatraju da je on poseban jezik.
[*] “Croatian” referenca na hrvatsko izdanje Wikipedije. (Napomene A.R.)
“Marija Ilic, an anthropologist and linguist at the Serbian Academy of Sciences and Arts’ Institute of Balkan Studies: …the effort to standardize and teach the Bunjevac tongue is an extension of a two-decade-long process of cultivating branches of Serbo-Croatian – Bosnian, Croat, Montenegrin, and Serbian – which some linguists believe was and remains one language” (In Serbia, a Textbook Case of Identity Politics; Uffe Andersen, (www.tol.org/client/article/24494-in-serbia-a-textb).
„Marija Ilić, antropolog i lingvista u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz Instituta za balkanske studije: … napor da se standardizuje i uči bunjevački govor je produžetak dvadeset godina dugog procesa negovanja grana srpsko-hrvatskog – bosanskog, hrvatskog, crnogorskog, i srpskog – za koji neki lingvisti veruju da je bio i dalje ostaje jedan jezik „.
The oldest writers who worked among the Bunjevci called their language the same name as other writes in other Croatian regions. Fr. Mihajlo Radnic said that he wrote in a Slavic-Bosnian language or an Illyrian idiom; Antun Jospi Knezovic calls his language Illyrian-Slavic; Fr. Emerick Pavic, Illyrian or dalmatian; Fr. Grgur Pestalic, Slavic; Ivan Ambrozovic, Dalmatian, etc. Meanwhile like other Croats, the Bunjevci called their language Croatian long before the First World War. The Bunjevci speak a Stokavian Ikavian dialect like the other Croats who speak Ikavian (www.croatianhistory.net/etf/bunjevci.html).
Najstariji pisci koji su radili među Bunjevcima zvali su svoj jezik istim imenom kakosu i drugi pisali u drugim hrvatskim regijama. Fr. Mihajlo Radnić je rekao da je on pisao na slovensko-bosanskom jeziku ili ilirskim idiomom; Antun Josip Knezović nazivao je svoj jezik ilirsko-slovinskim; Fr. Emerick Pavić, ilirskim ili dalmatinskim; Fr. Grgur Pestalic, slovenskim; Ivan Ambrozovic, dalmatinskim, itd Međtim kao i drugi Hrvati, Bunjevci su svoj jezik zvali Hrvatski dugo pre Prvog svetskog rata. Bunjevci govore štokavski ikavski dijalekt kao i drugi Hrvati koji govore ikavski.
Bunjevci (Serbo-Croatian pronunciation: [bǔɲeːʋtsi] or [bǔːɲeːʋtsi]) are ethnic group living mostly in the Bačka region of Serbia (province of Vojvodina) and southern Hungary (Bács-Kiskun county, particularly in the Baja region). They presumably originate from western Herzegovina, from where they migrated to Dalmatia, and from there to Lika and Bačka in the 16th and 17th century. Bunjevci who remained in Bosnia and Herzegovina, as well as those in modern Croatia, today maintain that designation chiefly as an ethno-regional identity, and often declare themselves as Croats. Bunjevci are Roman Catholic, and speak with an Ikavian accent (Serbo-Croatian language) with certain archaic characteristics. During the 18th and 19th century, they formed a sizable part of the population of northern Bačka, but many of them were gradually assimilated into Hungarians ( wikipedia.org/wiki/Bunjevci).
Bunjevci (srpsko-hrvatski izgovor: [bǔɲeːʋtsi] ili [bǔːɲeːʋtsi]) su etnička skupina koja živa uglavnom u Bačkoj u Srbiji (Vojvodine) i južne Mađarske (Bač-Kiskun, posebno u Baja regiji). Oni po svoj prilici potiču iz zapadne Hercegovine, odakle su migrirali u Dalmaciju, a odatle do Like i Bačke u 16. i 17. veku. Bunjevci koji su ostali u Bosni i Hercegovini, kao i oni u modernoj Hrvatskoj, danas čuvaju ovu oznaku uglavnom kao etno-regionalni identitet, a često se izjašnjavaju kao Hrvati. Bunjevci su rimokatolici, a govore ikavskim akcentom (srpsko-hrvatskim jezikom) sa određenim arhaičnim karakteristikama. U toku 18. i 19. veka, činili su znatan deo stanovništva severne Bačke, ali mnogi od njih su postepeno asimilirani u Mađare.
Search terms: alcotmány, Anthropology, Balkan, Budapest, Bunjevac, Bunjevac minority, bunjevački Hrvati, Bunjevački Nationalni Savet, bunjevački pisama, Bunjevački plesovi, bunjevački rečnik, Bunjewatzen, Bunjevci, bunyevácok, constitution, Council of Europe, Croatia, Croatian Academy of Sciences and Arts, Croation minoritys, Ethnology, European Charter for Regional or Minority Languages, evaluation report, Framework Convention for the Protection of National Minorities, Hrvatska Bunjevci, Hrvatska manjina u Srbiji (npr. Bunjevci i Šokci), Hrvatsko Nacionalno Vijeće, Hungary, Hungarian Academy of Sciences, Kin-state and external citizenship policy, mađarski bunjevački hrvati, Magyarország, Minority Policy in Croatia, Minority Policy in Hungary, Minority Policy in Serbia, Minority Policy in Vojvodina,OSCE, Sombor, South Slavic languages, Subotica, Tambura,Treaty of Trianon, ustav, Vojvodina, Vojvodina Academy of Sciences and Arts, Zagreb. [*] [*] Naglasak je na bunjevačkim Hrvatima, hrvatskoj manjini u Srbiji (Hrvati-Bunjevci). Nacionalno samoidentifikovanje Bunjevaca i razlikovanje od Hrvata pominje se samo u odrednici (tagu) Bunjevački nacionalni savet.
Events 2015-2016
August 9th, 2015: Dužijanca – harvest parade in Subotica, Vojvodina (Serbia).
Događanja 2015-2016
9 Avgust 2015: Dužijanca – žetvena parada u Subotici, Vojvodini (Srbija). [*]
[*] Navedenog datuma Dužijance – žetvene parade u Subotici održana je manifestacija hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Datum održavanja Dužijance kao nacionalnog praznika bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji je 15. Avgust. Ove, 2015. godine ova manifestacija Bunjevaca ne-Hrvata održava se 17. Avgusta u Subotici u organizaciji Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine.
The Bunjevac European Center is a NGO established in the Netherlands in the year 2015. The main goal of the foundation is to promote the Bunjevac heritage: Bunjevac dialect/minority language, literature, multilingual education, genealogy, folkdance, folk music, art, handicraft, history, Bunjevac costumes and customs. We encourage: faith, caritas; economic, political, and democratic development.
Bunjevački Evropski centar je nevladina organizacija osnovana u Holandiji 2015. godine. Glavni cilj osnivanja je da promoviše Bunjevaćku baštinu: Bunjevački dijalekt / manjinski jezik, književnost, višejezično obrazovanje, genealogiju, narodne igre (folklor), narodnu muziku, umetnost, rukotvorine, istoriju, bunjevačku nošnju i običaje. Ohrabrujemo: vera, dobročinstvo (Caritas); ekonomski, politički, i demokratski razvoj.
The Bunjevac heritage is more than only folklore; it is a way of life for many families with Bunjevac ancestors. Folk customs, language, belief and nobilities are identity manifestations of a culture, ethnic minority, and a Nation.
Bunjevačke nasljeđe je više nego samo folklor; to je način života za mnoge familije sa Bunjevačkim precima. Narodni običaji, jezik, vjerovanja i plemstvo (nobilities) su manifestacije identiteta jedne kulture, etničke manjine, i nacije.
The historical and political background of Hungary, Croatia and Vojvodina is complex. They are more than only neighbours – they share identical ethnographic characteristics and family bonds. The awakening identity process of the Bunjevci is still ongoing.
Istorijska i politička pozadina Mađarske, Hrvatske i Vojvodine je složena. Oni su više nego samo susedi – oni dele iste etnografske karakteristike i porodične veze (bonds). Buđenje identitetskog procesa Bunjevaca je još u toku.
You can text your message in Bunjevac, Croatian, Dutch, English, German, Hungarian or Serbian.
Možete pisati vaše poruke na bunjevačkom, hrvatskom, holandskom, engleskom, nemačkom, mađarskom i srpskom.
Dr. M.Sc. D. Kostadinović
BUNJEVAC EUROPEAN CENTER
Rijneveld 103
2771 XW Boskoop
The Netherlands
T: +31(0)6-19913324
E: bunjevac.european.center@gmail.com
Skype: bunjevac.european.center
KvK 63008203
Straw painting, artist Szalma Pékec, Hungary
Naknadno je naznačen glavni urednik Portala (bez navođenja Borda Bunjevačkog evropskog centra kao vlasnika i odgovornog uredništva).
Slamarski umetnik Salma Pekeč, Mađarska
Revelation 12.1.,2.: „A great sign appeared in the sky, a woman clothed with the sun, with the moon under her feet, and on her head a crown of twelve stars. She was with child and wailed aloud in pain as she labored to give birth.“
Otkrovenje 12.1., 2 .: „veliki znak se pojavio na nebu, žena obučena u sunce, s Mesecom pod nogama, a na glavi kruna od dvanaest zvezda. Bila je sa detetom i jadikovala se naglas u boli trudeći se da se porodi.“
„The flag of Europe is the flag of Our Lady“.
Arsène Heitz, 1987
„Zastava Evrope je zastava Gospe“. Arsène Heitz, 1987
Bunjevački prigled 